Šta pišu drugiVijesti

Ako ste takvi prema braći, šta drugi da očekuju?

Ruski diplomata iskoristio je svaku šansu koja mu se pružila na FTV-u da odbrani neodbranjivo. Na FACE TV-u nije dobio tu priliku

FTV: “Mreža”, 15. marta

RUSIJA NIJE AGRESOR ZA SVE: U intervjuu Nevzete Koljenović s ambasadorom Ruske Federacije u BiH Igorom Kalabuhovim, novinarka govori o ubijanju ukrajinskih civila, rušenju bolnica i škola pitajući zar su to vojni ciljevi, a gost odgovara pričom o američkoj propagandi protiv Rusije. Igrajući semantičke igrice, Kalabukov lovi svaku novinarsku grešku, insistirajući na preciznom izražavanju. I baš zato, s takvim sagovornicima valja biti oprezan. U nekim slučajevima je to terminološko razmimoilaženje bilo očekivano i neizbježno. Recimo, kad novinarka govori o invaziji/ratu/agresiji/, a gost insistira na “specijalnoj vojnoj operaciji”. Međutim, u nekima su neprecizne i nespretne formulacije novinarke Koljenović omogućile Kalabukovu da sa suštine problema skrene pažnju na njenu argumentaciju. Evo primjera: na Kalabukovo negiranje agresije, Koljenović argumentira da “svi kažu da je to agresija”. I naravno, gost se “hvata” za to svi. Nisu svi, nije cijeli svijet. I u pravu je. Zato je kod ovako osjetljivih pitanja i lingvistički vještih sagovornika preciznost važna. Nisu svi, nego mnogi. Ili većina. Još bolje bi bilo navesti podatak da je od 193 članice UN-a, 141 država glasala za rezoluciju UN-a kojom je osuđena invazija Rusije na Ukrajinu, da je pet bilo protiv, a 35 suzdržanih.

DODIK NE SANJA, ON EKSPLICIRA: Slično je bilo i s pitanjem da li bi Rusija podržala nezavisnost RS-a. Pošto Kalabukov reaguje naizgled iznenađeno protupitanjem “Ma, ko govori o tome?”, Koljenović objašnjava da Dodik “sanja o tome”. To ostavlja prostor Kalabukovu da priča kako ne može spekulisati o nečijim snovima ili namjerama. Zapravo, Dodik ne sanja o nezavisnosti RS-a. On je to više puta, javno, na različitim mjestima i u različitim prilikama eksplicirao. Između ostalog i u izjavi emitovanoj u prilogu “Mreže” neposredno prije intervjua. Gostujući na RTRS-u povodom obilježavanja 30. godišnjice RS-a 9. januara, Dodik je rekao da u narednih pet do deset godina vidi RS kao samostalnu državu. Ni u pitanju o Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću kao ruskim igračima u BiH, Kalabukov nije propustio reagovati na neodređenu novinarsku tvrdnju da tako “mnogi misle”. To, kaže Kalabukov, nije jak argument. I ovdje je u pravu. Pitanje proruskog djelovanja navedenog dvojca zahtijeva čvršću argumentaciju od “mnogi misle”. Ovim ne negiramo takav utjecaj, nego ukazujemo na nužnost bolje novinarske pripreme, pogotovo za intervju u kojem se očekuje negiranje od sagovornika i oštar ton između novinara i gosta, kakav je obilježio ovaj intervju.

ŠTA AKO BiH UĐE U NATO? Novinarska pitanja bila su direktna i oštro intonirana. Zašto ste napali suverenu državu? Što će Rusiji dobrovoljci iz Sirije? Bojite li se da bi Vladimir Putin mogao završiti kao Slobodan Milošević? Strahujete li od pobune građana? Zašto hapsite demonstrante ako građani Rusije podržavaju Putina? Indikativan je odgovor Kalabukova na pitanje o istraživanju Međunarodnog suda pravde o mogućim ruskim zločinima u Ukrajini. Neka istražuju šta hoće, kaže ruski ambasador, dodajući da su međunarodni odnosi “došli dotle da se moramo pitati šta dalje”. Još je indikativniji odgovor na pitanje o eventualnom članstvu BiH u NATO-u: “Ako BiH bude prijetnja, mi ćemo reagovati. Na primjeru Ukrajine mi smo pokazali šta očekujemo.” Novinarka ovdje dobro reaguje tražeći precizan odgovor ‒ šta to znači. Gost ga je izbjegao pričom o nerealnosti članstva BiH u NATO-u. To se, kaže, može postići samo unutrašnjim konsenzusom, a njega nema.

FACE TV: “Face to face”, 18. marta

DEMANTOVANJE PODACIMA: Sadržajan, zanimljiv i provokativan bio je intervju Senada Hadžifejzovića sa ambasadorom Ruske Federacije u BiH Igorom Kalabukovim. U njemu je ambasador rekao štošta. I više nego što je uobičajeno za diplomatski govor. Cijenimo da su tome doprinijela i prava novinarska pitanja. Hadžifejzović je tražio konkretne odgovore, ostavio ambasadoru dovoljno prostora da iskaže svoje stavove, a onda blagovremeno reagovao na odgovore koji su se kosili s činjenicama i razumnim rezonovanjem. Kad ruski ambasador ukrajinsku vlast naziva narkomanskim režimom koji je okupirao narod državnim udarom, Hadžifejzović ga pobija podatkom o 73% birača koji su na izborima 2019. glasali za aktuelnog predsjednika Volodimira Zelenskog. Izbjegavajući odgovor na pitanje o tome hoće li Rusija podržati RS ako proglasi secesiju, Kalabukov priča da Milorad Dodik nije za to zainteresovan. Zato ga novinar ispravlja: Dodik je to više puta rekao i u ovoj emisiji.

RUSKA I UKRAJINSKA BRAĆA: Na više mjesta u intervjuu bilo je novinarskog sarkazma. Posve primjerenog. Pošto Kalabukov priča o Ukrajincima kao ruskoj braći koju Rusi oslobađaju, Hadžifejzović lucidno zapaža: “Ako ste takvi prema braći, šta drugi da očekuju?!” Kalabukov nije škrt na riječima ni kada govori o dobrim namjerama Rusije prema BiH, zainteresovanosti za njenu stabilnost i prosperitet, pa se čudi što će BiH NATO kao osiguravatelj. I ovdje novinar dobro reaguje: čak i skandinavske države koje su tradicionalno neutralne sada razmišljaju o članstvu u NATO-u, pa kako ne bi mala i nestabilna BiH? Na pitanje o tome šta je Dodik dogovorio s ruskim ministrom spoljnih poslova Sergejom Lavrovim, gledaoci nisu čuli konkretan odgovor. Umjesto toga,  gost priča kako Rusija nema nikakvih skrivenih namjera prema BiH. Ali, šta su dogovorili, odnosno koju vrstu saradnje koju Kalabukov spominje, ostalo je nedorečeno.

ŠTA AKO RUSIJA IZGUBI? Slično je i s odgovorima na pitanja o tome kako će Rusija reagovati ako se BiH pridruži sankcijama Rusiji. Gost je pričao o tome kako se to neće desiti, ali zapravo nije rekao hoće li i kako Rusija reagovati ako se to desi. Novinar nije propustio pitati ni šta će se desiti ako Rusija izgubi rat. Kalabukov je kategoričan: to se neće desiti. Novinar pokušava još jednom ‒ šta ako? I gost je dosljedan pa isti odgovor dopunjava obrazloženjem da su sankcije ojačale domaću proizvodnju. Novinar više ne insistira s hipotetičkim situacijama, i to je u ovom slučaju opravdano. Dalje ponavljanje sigurno ne bi rezultovalo razmatranjem mogućeg poraza Rusije, nego pričom o tome kako su sankcije iskorištene za jačanje domaćih kapaciteta.

ZAKLJUČAK: U intervjuu s ruskim ambasadorom, novinarka “Mreže” djelovala je uznemireno zbog odgovora koji su se kosili s činjenicama, dostupnim podacima i međunarodnim pravom. Nasuprot njoj, iskusni diplomata mirnim glasom priča o propagandnom ratu Zapada protiv Rusije, ruskom oslobađanju ukrajinske braće i dobrim namjerama Rusije prema BiH. Nije bilo lako ostati ravnodušan na takvu priču, pa je utisak da je i Koljenović bila pod snažnim utjecajem emocija. Gost je to iskoristio loveći jezičke nepreciznosti i slabe tačke u argumentaciji novinarke, fokusirajući se na njihovo ispravljanje, što mu je kod nekih pitanja pomoglo u izbjegavanju odgovora i osporavanju novinarske argumentacije.

Intervju Hadžifejzovića s Kalabukovim je dobro vođen. Novinar je postavio dobra, konkretna pitanja, a uprkos neupitnom neslaganju s gostom, ostao je smiren, bez vidnog nerviranja pobio sporne ambasadorove tvrdnje, pažljivo slušao odgovore i na vrijeme reagovao.

Analiziraj.ba – Autor Zarfa Hrnjić Kuduzović

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button