U sarajevskoj općini Centar, deset puta vrednijoj od drugih, uz pomoć macole ukucan je posljednji čavao u jedan usahli mit
Petog augusta 2020. godine ekspertni tim općine Centar izašao je na „lice mjesta“ i macolama što razbio, što demontirao skulpturu Zvjezdani put, djelo njemačkog umjetnika Helmuta Lutza. Skulptura je Sarajevu poklonjena 2005. godine u znak poštovanja i prijateljstva, a macole koje su joj jučer došle glave bolna su ilustracija odnosa ovdašnjih vlasti prema poklonima, kulturnom blagu i građanima koji su protiv takve destrukcije.
Nije to bilo tako davno, 1992. godine Sarajevo je u svijetu postalo poznato po drukčijem odnosu prema kulturi, umjetnosti, građanima, sopstvenoj baštini. Opkoljen tenkovima i minobacačima, svakodnevno razaran, grad je u kulturnom pogledu doslovno vrio: premijere, izložbe, koncerti, poetske večeri… Kako smo za nepunih 28 godina od ratne premijere Kose, Susan Sontag i njenog Godota došli do Ajnadžićeve macole, duga je priča, koja savršeno ocrtava odnos ovdašnjih vlasti prema gradu. Mnogi rukovodni kadrovi u Sarajevu lakše se mogu opisati i definirati kao „jarani od investitora“ nego kao ljudi odgovorni za razvoj kvartova, općina i urbanističkih cjelina. Kultura se ovdje često shvata asocijativno, na prvu, kao niz koji čine izložbe, promocije i poetske večeri. Naravno, kultura je sve to, ali i mnogo više, ona podrazumijeva totalitet života u nekoj sredini, suštinski je sadržana u odnosu građana i vlasti prema sopstvenim vrijednostima, ali i prema okruženju.
Posmatrano kroz tu prizmu, Sarajevo je onih ratnih godina bilo više grad nego sad; od 1992. godine do danas, iz simbola otpora divljaštvu, polako ali sigurno pretvaralo se u podivljalo čudo tranzicije, u kojem se uništavaju parkovi i skulpture, nezakonita gradnja razara rubne padine, planine i vodozaštitnu zonu, a građani vode uglavnom uzaludne bitke protiv vlasti za svaki komad zelenila. Savremeni polis je kompleksan fenomen kojim se bave najveći umovi današnjice, literatura o gradu je nepregledna. Grad je sve: i izvor najvećeg zagađenja i mjesto progresa, i centar nesnosne gužve i ishodište najprogresivnijih ideja nekog vremena. Glavni gradovi država često su idejna vodilja manjim sredinama i gradovima u okruženju. Nema tome ni nekoliko dana kako je do ovdašnje javnosti stigao tekst o Beču i njegovim parkovima, unutar teksta i podatak da prijestolnica Austrije svake godine dobije 18 novih parkova te da je 30 posto gradske površine zapravo zelenilo. U tom pogledu, današnje Sarajevo je nešto kao antigrad, mračni primjer koji ni za živu glavu ne treba slijediti, mjesto uginuća zelenila, oaza za sumnjive investitore i kršenje zakona, sramni centar brutalnog odnosa prema životinjama.
I macola je, baš zbog toga, višestruko značajan simbol glavnog grada BiH, anno domini 2020.
MACOLOM PO SARAJEVU: Zasluženi kraj mita o gradu koji je nekad davno sili prkosio kulturom Analiziraj.ba.
Helmut Lutz jedan je od najpoznatijih njemačkih skulptora te općenito jedan od najpriznatijih evropskih likovnih stvaralaca.
On je autor velikog broja grandioznih skulptorskih djela, koja su predstavljena širom evropskih metropola u posljednjoj deceniji.
Jedno od takvih je i „Zvjezdani put“, a ukoliko niste upoznati sa ovim nazivom, radi se o skulpturi koja se nalazi u srcu Sarajeva, u Parku „Hastahana“ na Marijin-Dvoru.
„Zvjezdani put“ zapravo predstavlja najljepši umjetnički simbol prijateljstva Sarajeva i njemačkog grada Friedrichshafena, koji se nalazi na sjevernoj obali Bodenskog jezera. Spomenik nudi snažnu poruku rada i stvaranja, zavjet ljubavi među ljudima.
Između dva grada, skulptura je prošla veliki dio Evrope uključujući Santiago de Compostelu, Rim, Atinu, Jeruzalem i Istanbul.
Zvanično je predata Sarajevu 22. jula 2005., u okviru „Baščaršijskih noći“.
