Glavni grad nije jedini bitak tragičnosti, koja završava kobno ili na štetu ljudskog senzibiliteta
Bosna i Hercegovina, često, biva prepoznatljiva po turističkim atrakcijama, a one su svojevremeno zasnovane na istinitim pripovijedanjima. Sarajevo je, u ratnim okolnostima, izrodilo ljubav, koju su poredili sa Šekspirovim idealom i deskripcijama Romea i Julije. Glavni grad nije jedini bitak tragičnosti, koja završava kobno ili na štetu ljudskog senzibiliteta.*
Ko je bila Safikada, banjalučka ljepotica?
Ferhad – paša Sokolovića je imao unuku, koja je svojom ljepotom plijenila poglede i uzdahe mnogih stanovnika. Njeno srce je pripalo austro-ugarskom vojniku, koji je boravio neko vrijeme na vojnom roku u tvrđavi Kastel. Kada je bio primoran napustiti grad, Safikada mu se zaklela na vječnu ljubav i vjernost.
Smatra se da je kraj presudila različitost, koja je vladala kulturnim, tradicijskim i vjerskim spektrom. Po zadnjim saznanjima, vjeruje se, da je Safikadi stigla vijest o pogibiji njenog ljubljenog, a ona je u vjenčanici prošetala do tvrđave. Stala je pred top koji je svojim pucnjem označavao podne. Tada je njeno krhko tijelo klonulo. Na tom mjestu se danas nalazi spomenik, koji sjeća na tragičnost jedne ljubavne romanse. Također, postoji teorija koja razotkriva naznake sumnje.
Stanovnici Banja Luke navode, kako u to vrijeme nije postojao top, koji je predstavljao vremensku odrednicu za podne. Slavko Podgorelec se odlučio na odvažnost, te napisao tekst za operu u čast mlade Safikade.
Hram ove ljubavi je izgrađen na površini između „Tržnice” i Ferhat-pašine džamije. Za taj projekat je izdvojeno 120.000 KM.
Mjesto koje su okarakterisali kao Safikadin grob, arheološkim istraživanjima osamdesetih godina prošlog stoljeća, utvrđeno je prisustvo ljudskih ostataka. Precizirali su da se sanduk može povezati sa periodom 16. vijeka, piše Emina Čamić za Posjeti.ba.