Šta pišu drugiVijesti

Šta pišu drugi: Čije vakcine BiH namjerava nabaviti? Treba li sirotinja ići na more? Ima li nade za lavove?

Šta pišu drugi: Šta su glavni kriteriji za nabavku vakcine? Šta je američki ambasador rekao o LGBTI zajednici u BiH? Treba li sirotinja ići na more? Ima li nade za lavove?

“Za BiH je najbolja evropska vakcina”

Profesor doktor i imunolog Jasenko Karamehić ranije je za Al Jazeeru rekao da bi za BiH najbolje bilo da nabavi evropsku vakcinu, a poslije nje alternativa može biti američka. Istaknuo je i kako to moraju raditi stručnjaci da se ne bi ugrozili stanovnici BiH. Kako je objasnio, budući da se radi o pandemiji, vakcina mora biti testirana na više kontinenata.

“Treba se ispitati kako vakcina djeluje, pod kojim uslovima, kako djeluje u Evropi, kako djeluje u Africi gdje su vrućine velike, kako djeluje u Aziji gdje je vlažnost velika, jer sve to oblikuje i djelovanje virusa, koji onda djeluje subregionalno i regionalno, dakle ne djeluje u svakoj zemlji isto, što je normalno, jer ako je negdje prosječna temperatura 30 stepeni kao na Tajlandu, a negdje nula stepeni, normalno je da taj virus neće djelovati isto”, kaže Karamehić.

On smatra da je zemljama regije zbog toga najbliža vakcina evropskih zemalja, jer živimo na istom prostoru, imamo iste temperature, vlažnost, pa najvećim dijelom i genetiku.

“Ja preferiram ovu vakcinu sa Oxforda iz Velike Britinije, koji oni najavljuju za novembar, kada prođe ova treća faza ispitivanja i ako se potvrde ti rezultati počet će njihova proizvodnja. Pošto bi to trebao biti najveći prirotret za našu zemlju, ja mislim da će BiH negdje u martu, ili aprilu iduće godine dobiti tu vakcinu, ako vlasti budu reagovale kako treba. To znači i da se vakcine moraju sigurno, oprezno birati, da to rade stručnjaci, da se ne smije dozvoliti improvizacija kao i kod respiratora, jer ovdje to direktno ide ljudima u krv, u organizam. Moraju eksperti izabrati najbolju vakcinu, a to je evropska vakcina i poslije nje alternativa može biti američka, jer to su zemlje sa velikim autoritetom, izuzetnom naukom, tradicijom i strogim procedurama.” (Vedrana Maglajlija, Al Jazeera)

Ambasador Nelson pohvalio LGBTI zajednicu u BiH

Ambasador Sjedinjenih Američkih Država Eric Nelson je poslao svoju poruku povodom ovogodišnjeg obilježavanja Povorke ponosa, odnosno povodom online aktivnosti koje imaju za cilj ukazati na diskriminaciju LGBTI populacije.

On je kazao da je prošlogodišnja i prva po redu Povorka ponosa u Sarajevu bila za pamćenje i da je to bio jedan historijski događaj. Poručuje da su tadašnja “mirna povorka i veliki odziv pokazali da građani BiH imaju želju da grade inkluzivnije društvo”.

Organizacijski odbor ambasador Nelson je pohvalio zbog hrabrosti i ustrajnosti na organizaciji i obilježavanju kako ove tako i prošle godine, policijske snage je pohvalio što su uspjeli napraviti sigurno okruženje aktivistima, a učesnicike je pohvalio na borbi za princip koji kaže da su prava ista za sve. (Klix)

Ljetovanje nije za svakoga

Sluga je loš gospodar. O tome se ovdje radi. Kada se gazde iz Budve ili iz Makarske žale na sirotinju koja im zagađuje lokale, to batleri s prezirom govore o praljama i ostaloj boraniji što je na hijerarhiji posluge niža od njih. A niži su svi, jer batler je, zna se, prvi do gospodareve noge – on i irski seter.

Naši ugostitelji sebe vide kao one koji poslužuju bogate – kao batlere, rekoh li. Nemaju se oni šta petljati sa fukarom. Ako nižu poslugu vide za stolom za kojim oni poslužuju lordove – tjeraju. Nije blagovaonica za svakoga – fukara, zna se,  jede u podrumu.

Gleda čovjek uglednog ugostitelja na nezavisnoj i uglednoj televiziji, pa ne može da ne pomisli: život ti jebem, pa da je ovo u Jugoslaviji emitovano, recimo, tisućudevetstoosamdesetčetvrte, ljudi bi to gledali kao najbolji humoristički prilog svih vremena; studenti, đaci, radni narod i poštena inteligencija taj bi skeč godinama prepričavali, takmičeći se ko je zapamtio više genijalnih, urnebesnih replika ugostitelja koji se žali na sirotinju koja mu puni džepove.

Kad bi u granapu hljeb poskupio za dva dinara, ljudi bi govorili: „kilo ribe, 120 maraka“. Kad bi poskupio gradski prevoz, govorili bi: „pa ja, ne može se nakupovat onog asepsola“. Da je emitovan prije 40 godina, ovaj tv prilog postao bi neotuđivi dio jugoslovenske popularne kulture.

Ovako je tek neotuđivi dio postjugoslovenske propasti. (Andrej Nikolaidis, Žurnal.info)

Spomenik

Ne nameravam da se upuštam u pravdanje u smislu tvrdnji da nema ničeg spornog u podizanju spomenika Stefanu Nemanji, niti u još manje simpatične tvrdnje da Stefan Nemanja zaslužuje bolji spomenik, a ne onu skalameriju. Savršeno sam ravnodušan, naime, prema ideji podizanja spomenika bilo kom vladaru, naročito iz daleke prošlosti: niti je „sramota“ što Stefan Nemanja nema spomenik u Beogradu, niti je to neophodno, niti je sporno da taj vladar spomenik dobije. Ono što jeste sramota Beograda i Srbije to je da na takav način (netransparentno, udovoljavajući samovolji naručioca, uz potpuno ignorisanje kompetentnih protivnih glasova u pogledu izbora na konkursu) bude podignut takav spomenik (nesrećno citiranje anahronih umetničkih izraza u kombinaciji sa najavljenim svetlosnim efektima i ukupnom kič inscenacijom). (Srđan Milošević, Peščanik)

Ima li nade za lavove?

Tokom poslednjih 150 godina, globalna populacija afričkih lavova opala je više od 20 puta, na manje od 25.000, uglavnom zbog krivolova i gubitka staništa. Otprilike 600 azijskih lavova ostalo je u Indiji. Da bi spasili preostale lavove i kako bi bolje razumeli kako su različite vrste povezane, međunarodni tim naučnika stvorio je kompletne genome od 20 pojedinačnih lavova, od kojih je 14 umrlo davno. Među tih četrnaest, nalaze se i dva pećinska lava stara 30.000 godina, sačuvana u večnom mrazu Sibira i Jukona. U studiji, objavljenoj 4. maja u Zborniku radova Nacionalne akademije nauka, istraživači su otkrili da se pećinski lavovi ne mešaju sa drugim vrstama lavova, otkrili su da su se azijski lavovi odvojili od svojih predaka pre oko 70.000 godina, i još drugih tajni evolucije velikih mačaka.

Rad “gleda u prošlost da bi informisao budućnosti”, kaže koautor Ros Barnet, genetičar sa Univerziteta u Kopenhagenu. “Ako bismo gledali samo današnje lavove, ne bismo sagledali kompletnu priču.”

Rezultati studije podržavaju ideju da su lavovi dolazili iz Afrike u migracijama, pomalo slično ljudima, kaže Barnet. Pećinski lavovi su prvi napustili Afriku, i odvojili se od afričkog roda pre oko 500.000 godina, kažu dokumenti. Ti lavovi su zatim evoluirali i razvili malo drugačije karakteristike. Na primer, znamo “na osnovu dobre pećinske umetnosti u Evropi, da mužjaci nisu imali gljive”, kaže Barnet.

Oni su se proširili po Evroaziji i u Severnoj Americi. Međutim, iznenađujuće je da pećinski lavovi i preci današnjih afričkih lavova nisu bili isprepleteni, otkriva genetska analiza. To je čudno, jer se zna da se većina velikih mačaka povremeno pare kada im se pruži prilika – čak i vrlo različite životinje, poput lavova i tigrova, kaže koautor studije Mark de Manuel sa Instituta za evolucijsku biologiju u Barseloni. Izgleda da je tada postojalo nešto što je sprečavalo njihovo mešanje – a to nije samo geografska udaljenost, jer su se njihova staništa jedno vreme preklapala u jugozapadnoj Aziji. (National Geographic.rs)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button