BiHKolumne & Osvrti & StavoviVijesti

Bosna i Hercegovina, uspjela država

OTISCI DANA: Ako ništa drugo, izvela je jednog od svojih najmoćnijih političara pred sud, što ne uspijevaju ni daleko organiziranije državne tvorevine

Država, nego šta

Milorad Dodik i njegovi stranački psovači konstantno ponavljaju da je Bosna i Hercegovina neuspjela država. Jedan od bitnih uzroka njenog pojavnog neuspjeha je to što je baš oni koče i što ogromnu energiju ulažu u produktivni nazadak.
Ali na stranu sad ta politička perverzija oličena u činjenici da štetu nanose svom narodu kako bi “protivnički” spriječili u razvoju. Ima nešto drugo, vrlo bitno,
BiH kao izrazito neuspješna organizaciona tvorevina uspjela je u nečem važnom – odvela  je pred sud jednog od svojih najmoćnijih ljudi.

Zar to nije dokaz o velikim potencijalima omalovažavane, izranjavane, izrugivane dejtonske udruge? Još samo da ga osude i put ka uspjehu bit će znatno izgledniji. Otuda panika, otud psovke, otud gubitak kontrole nad sopstvenim ponašanjem kod Dodikovih najbližih saradnica i saradnika. Dostojanstvo su već izgubili, a šta će još stradati tokom daljeg suđenja, još je nejasno.

Dvadeset i prvi vijek je, draga

Već treću smo deceniju u hiperbrzom 21. stoljeću i države moraju iskazati visoku transformacijsku moć da bi opstale u igri. Insistirati, u takvoj konstelaciji snaga i moći, usred neviđene tehnološke revolucije, na slovu, duhu i nasljeđu Dejtonskog mirovnog sporazuma teški je politički arhaizam, nasljeđe nekih prohujalih decenija i stoljeća, što mogu zagovarati samo politički pokvarenjaci nesvjesni vremena u kojem žive.

Promjena je u samoj srži 21. stoljeća, njen fundamentalni proces. Kada čovjek sagleda kolika se i kakva energija ulaže kako bi se politički procesi u Bosni i Hercegovini zaledili, smrzne se od straha. Drugim riječima, nas samo transformacija može spasiti, a ovdje najmoćnije političke jedinke nepokolebljivo stoje na putu bilo kakvoj promjeni.

Davati rođenom sinu kredit, gurati političku karijeru supruge ili tražiti doživotni mandat za zeta takvi su nonsensi da možemo zaključiti samo jedno – ovoj zemlji zadugo spasa nema. Legitimno ćete nas strovaliti u propast, dame i gospodo, ako razumijete šta takva formulacija znači i na šta se u njoj aludira.                    

Bespuća povijesne zbiljnosti

Sa svim tim u vezi, naša draga domovina i dalje nepopravljivo luta bespućima devetnaestog stoljeća i niko ne zna kada će otamo izaći. Svi imaju pametne telefone, svi su na društvenim mrežama, ali kolektivna svijest ne prati tehnološka dostignuća. Zaglavljeni smo. Ovdašnja je povijesna nesreća što precjenjujemo sopstveno postojanje, ne možeš nam na tacni prinijeti kako imamo visoko mišljenje o sebi. Pep Guardiola i Zinedine Zidane ima da stoje mirno i od navale srama se crvene dok mi objašnjavamo s kojom su postavom trebali izaći na teren i koga zamijeniti na poluvremenu. Karl Marx i Max Weber u zemlju od stida da propadnu dok u kafani obrazlažemo klasna gibanja. Eto, jedina nam je nesreća što imamo lošu politiku ali da su nas zapali Angela, Olaf ili Barack, vidio bi ti, buraz, šta je progres. I kako onda ljude ubijediti da bi Angela, da je rođena ovdje, radila na kasi u Bingu, a Barack bi u najboljem slučaju bio privatnik do guše u dugovima i lizinzima. Dva naša najveća civilizacijska dometa desila su se u februaru 1984., kada smo Kirku Douglasu triput naplatili jedan te isti ručak te  novembra 2020., kad je došlo do predsjedničke smjene u Bijeloj kući i kad je – posljedično – nastala bosanska testamentarna prijetnja: “Vidjet ćeš ti kad Biden dođe na vlast.”

Čovjek dođe i mandat mu prođe,  a mi ostasmo gdje smo i bili – usred devetnaestog stoljeća.

Ozren Kebo

Analiziraj.ba

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button