Covid-19Vijesti

JESTE LI SPREMNI: Šta ako će sve ovo trajati najmanje četiri godine?

OSVRT DANA: Ne budite razmaženi i ne mislite da je kriza koja uskoro ulazi u drugu godinu najgore što vam se može desiti

Virus je tu i nigdje ne planira ići. Tako otprilike glasi sažetak onoga što su nauka i svijet do sada otkrili o pandemiji. Još od početka 2020. godine, koja evo polako ide svom kraju, jedno od glavnih pitanja širom planete glasilo je ‒ koliko će sve to trajati.

Gro laičkih procjena proljetos i zimus igrao je na kartu ljetnih vrućina, koje će kao doći glave virusu. Ispostavilo se da su takve procjene bile nerealne, da ne kažemo nadrealne, i da su počivale na ljudskim željama i očekivanjima, a ne na realnom sagledavanju situacije. Realne procjene zapravo i nije moglo biti jer je COVID-19 za nauku u velikoj mjeri bio nepoznanica.

Ljudi su prolazili velike krize tokom proljetnog lockdowna. Odsječeni od „normalnog života,“ šta god da to značilo, od radnog okruženja, kontakata s prijateljima i obitelji, mnogi su otvoreno govorili da su na ivici snaga  i da je situacija, što se njih tiče, neizdrživa. Međutim, jesenja ofanziva virusa podsjeća nas da stvari i dalje nisu dobre i da ćemo morati ozbiljno da redefiniramo i pomjerimo dosadašnje granice sopstvene izdržljivosti.

U tom smislu evo jednog intrigantnog pitanja: šta ako će sve ovo trajati četiri godine? Jesmo li spremni za iskušenja mnogo gora od privremenih ukinuća restorana, kafića, koncerata i fudbalskih navijanja? Ovih dana osvanuo je poražavajući podatak – globalna industrija aviosaobraćaja ostat će bez 46 miliona radnih mjesta. U prevodu, između 100 i 200 miliona ljudskih jedinki ostat će bez osnovnih sredstava i egzistencija će im biti ugrožena. I to samo u jednoj industriji. A kraj se ne nazire. Dvadeseto stoljeće imalo je nekoliko ovakvih ispadanja iz tračnica, odnosno iz „normalnog životnog“ i historijskog kolosijeka. Ako se sjetite samo najvećih drama, Prvi svjetski rat trajao je četiri godine, Drugi haman šest, a Velika ekonomska kriza također četiri. Osim toga, različite regije svijeta imale su svoje lokalne povodnje, koje su im gutale godine i živote. Recimo, rat u Bosni i Hercegovini, ako kao polaznu tačku uzmemo napad na selo Ravno, a finalnu potpisivanje Dejtonskog sporazuma, iako se i u Sarajevu i širom države ginulo i nakon potpisa, trajao je od prvog oktobra 1991. do 14. decembra 1995. Ima i takvih područja na ovoj nesretnoj planeti  u kojima je normalni život rijetka zvijerka, kratka pauza izmedju dvije nesreće.

Kao i sve ostale životinje, i čovjek je adaptabilna zvijerka, svašta mu može pod kožu. Nadamo se da neće doći do pogoršanja, ali šta ako nastupe takva vremena u kojima ćemo žaliti za zimom i proljećem 2020. godine, kao blažom formom ukupne COVID-19 ere  i atmosfere? Izvještaji govore da Italija, kao evropski epicentar zaraze, u posljednja 24 sata ima više od 2.500 novozaraženih, što je najveći dnevni rast još od onog katastrofičnog aprila. Niko ne zna šta nas čeka narednih sedmica, mjeseci i  godina. Više svjetskih centara radi na vakcini. Da li će i jedna od njih biti efikasna i bez posljedica, da li će ta mjera uopće zaustaviti pandemiju, da li nas u skorom periodu čeka povratak na „normalni život“? Ili ćemo još godinama živjeti s maskama, dezinficijensima, fizičkom distancom, zatvorenim restoranima i praznim stadionima?

Ako ko zna odgovore na ova pitanja, nek se javi na redakcijsku adresu, žudno ih čekamo.

Ozren Kebo – Analiziraj.ba

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Pogledajte i ovo...
Close
Back to top button