Covid-19Vijesti

MEDIJSKE INTERPRETACIJE PANDEMIJSKIH BROJKI: Nespretno, netačno i zbunjujuće

U prezentiranju podataka postoje dva ključna trenda koja ćemo nazvati nepreciznost u iznošenju i nespretnost u tumačenju podataka. Još kad se tome nadoda senzacionalizam…

„Prema posljednjim procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, prosječna smrtnost oboljelih od Covida-19 je 0,6%. To koronavirus čini šest puta smrtonosnijom bolešću nego je sezonska gripa.“ Ova informacija objavljena je 5. avgusta na jednom bosanskohercegovačkom portalu. Informacija je izvučena iz agencijske vijesti, u kojoj su navedeni podaci Svjetske zdravstvene organizacije koji kažu da je procenat smrtnosti kod oboljelih od gripe 0,1%, a kod Covida-19 taj procenat iznosi 0,6%. To, dakle, doista znači da je procenat smrtnosti kod oboljelih od Covida-19 šest puta veći nego kod oboljelih od gripe, no mnogo bi dodatnih istraživačkih dokaza trebalo predstaviti da bi bila dokaziva teza da je Covid-19 „šest puta smrtonosniji od gripe“. (Recimo, trebalo bi uporediti procenat smrtnosti u odnosu na ukupnu populaciju, a ne samo u odnosu na populaciju oboljelih za obje bolesti, pa uporediti i te podatke, odnosno vidjeti koji dio ukupne populacije obolijeva od jedne i od druge bolesti i koji procenat umire od jedne i od druge bolesti da bi se pouzdano tvrdilo da je Covid-19 šest puta smrtonosniji od gripe).

Jasno je da je portal pravilno izračunao da je 0,6% preminulih od Covida-19 šest puta više od 0,1% preminulih od gripe, ali je javnosti predočio tek polovičnu informaciju (jer nigdje nije navedeno tih 0,1% smrtnosti od gripe, koji su navedeni u originalnoj agencijskoj vijesti). Uz nju, portal je naveo i sljedeće: „za stručnjake je vrlo izazovno procijeniti stopu smrtnosti od koronavirusa, jer je sigurno da svim zaraženim bolest nije dokazana, što znači i da sve smrti od korone nisu evidentirane“. Ova konstatacija tako zapravo dovodi u sumnju podatak o šest puta većoj smrtnosti oboljelih od Covida-19 u odnosu na smrtnost oboljelih od gripe (jer, eto, portal tvrdi da stručnjaci te stope smrtnosti teško procjenjuju; drugim riječima, podatak nije sasvim pouzdan), a mi se kao javnost pitamo čemu onda uopće služi informacija o stopama smrtnosti i čemu ta vijest uopće.

Istog dana, gotovo u isto vrijeme, drugi bosanskohercegovački portal objavio je vijest s naslovom: „Coronavirus smrtonosniji od sezonske gripe za 0,6%“. U ovom slučaju, ista agencijska vijest interpretirana je sasvim drugačije, odnosno, izvučen je samo podatak o 0,6% umrlih od Covida-19  i na osnovu njega zaključeno da je Covid-19 0,6% smrtonosniji od gripe.

Nijedan portal nije naveo, recimo, podatke iz istog izvještaja Svjetske zdravstvene organizacije da je stopa smrtnosti kod oboljelih od tuberkuloze 15%, a od ospica 1,45%. To bi dalo širu perspektivu, iako i dalje, bez ozbiljnije interpretacije i znanstvenih pokazatelja, ne pokazuje kolika je stvarna opasnost Covida-19 po živote ljudi u odnosu na druge bolesti.

Ova dva primjera izvrsno ilustruju redukcionizam, selektivnost, površnost, pa i neznanje u tumačenju podataka (posebno statističkih pokazatelja) o Covidu-19. Svjedočimo tome svakodnevno, kod prezentiranja podataka o broju novozaraženih, broju oporavljenih i slično. U tom prezentiranju uočavamo dva ključna trenda koja ćemo za ovu priliku (relativno blago) nazvati nepreciznost u iznošenju i nespretnost u tumačenju podataka.

Nepreciznost u iznošenju i nespretnost u tumačenju podataka o Covidu-19

Nepreciznost u iznošenju podataka odnosi se na površno i neprecizno korištenje pojmova. Tako se, recimo, kao istoznačni koriste pojmovi „zaraženi“, „pozitivni na virus“ i „oboljeli“ iako medicinska struka sugerira kako svi pozitivni na virus jesu zaraženi, ali ne moraju biti oboljeli, odnosno ne moraju imati simptome bolesti. Također, osobe koje dobiju rješenje o prestanku izolacije (oni kojima se ukine zabrana kretanja nakon što su, zbog sumnje na kontakt sa zaraženim osobama, bili izolovani) nazivaju se „oporavljenim“ ili „ozdravljenim“ iako među njima zasigurno ima i onih koji tokom izolacije nisu imali simptome bolesti, dakle, nisu bili oboljeli, pa time nisu ni ozdravili, odnosno nisu se mogli ni oporaviti od bolesti koju nisu ni imali. Isto tako, nerijetko se podatak o broju oporavljenih navodi uz podatak o broju zaraženih u posljednja 24 sata, pa izgleda kao da je moguće oporaviti se od koronavirusa u roku od 24 sata („BiH u posljednja 24 sata registrovala 222 nova slučaja korone, oporavile se 324 osobe“ – ovakav naslov sugerira da se 324 ljudi oporavilo u protekla 24 sata, a zapravo su ili otpušteni iz bolnice ili dobili rješenja o prestanku izolacije u protekla 24 sata).

Da li odgovornost za ovu vrstu nepreciznosti u iznošenju podataka leži na  onima koji podatke prvi plasiraju (krizni štabovi, bolnice, nadležna ministartsva) ili na medijima i novinarima koji ih tumače i dalje plasiraju javnosti, zapravo je manje važno. Ono što je važno jeste da javnost ne dobiva objektivnu sliku dešavanja, odnosno preciznu, tačnu i pouzdanu informaciju.

Nespretnost u tumačenju podataka odnosi se na „čitanje“ podataka na način opisan u prva dva navedena primjera (Covid-19 smrtonosniji 0,6%  ili 6 puta od gripe), ali i na činjenicu da se podaci tumače svaki za sebe, nerijetko kao „čisti brojevi“, a ne kao procenti ili drugi pokazatelji među kojima bi trebalo da se uspostavljaju određene korelacije i izvode zaključci. Pogledajmo tri konkretna primjera.

Primjer prvi: Naslov na jednom od portala glasi:  „Sebija Izetbegović ima dobre vijesti: Korona popušta u Kantonu Sarajevo“. Dalje se u informaciji navodi kako je od 467 testiranih uzoraka na KCUS-u, 28 oboljelih iz Sarajeva, što je, prema tumačenju medija, smanjen broj u odnosu na dan ranije kada ih je bilo 56. Novinar, naprosto, činjenicu da je broj 28 manji od broja 56 tumači kao „popuštanje korone“, što jednostavno nije adekvatno. Da bi se izveo zaključak o porastu ili smanjenju procenta zaraženih u konkretnom slučaju, trebalo bi znati koliko je od testiranih 467 uzoraka bilo uzoraka iz Sarajeva, pa u odnosu na njih izračunati procenat pozitivnih (ne, dakle, uzeti „čisti“ broj 28), zatim znati koliko je uzoraka iz Sarajeva testiranih prethodnog dana pa u odnosu na njih izračunati procenat pozitivnih (ovih 56) i onda uporediti ta dva procenta. I tada ne bismo znali da li „korona popušta“ u Kantonu Sarajevo, nego samo koliki je procenat pozitivnih u odnosu na broj testiranih uzoraka u dva dana zaredom. Teoretski, moguće je da je od, recimo, 467 testiranih uzoraka jednog dana njih 28 iz Sarajeva, i svih 28 su pozitivni, što bi bio procenat od 100%. Također, teoretski, moguće je da je dan ranije također testirano 467 uzoraka, da je svih 467 bilo iz Sarajeva, pa u tom uzorku 56 pozitivnih čini 11,99%. To bi praktično značilo da je dan ranije, procentualno, bilo mnogo manje pozitivnih uzoraka u odnosu na broj testiranih uzoraka iz Sarajeva  (11,99%), a na dan kada medij tvrdi da korona popušta znatno veći procenat pozitivnih u odnosu na broj testiranih uzoraka iz Sarajeva (100%), pa bi time naslov da korona popušta u Sarajevu još više bio neutemeljen.

Primjer drugi: Vijest glasi: „KCUS: U Sarajevu ponovo najviše zaraženih korona virusom“, a u njoj se navodi kako je od 370 testiranih uzoraka potvrđen 21 slučaj iz Sarajeva, devet iz Tešnja, pet iz Zenice, dva iz Viteza, te po jedan iz Visokog, Kiseljaka, Travnika, Bugojna i Goražda. Opet, gledajući „čiste brojeve“, 21 zaraženi u Sarajevu jeste veći broj od devet iz Tešnja. No, zar je vijest da grad od preko 275 hiljada stanovnika ima više zaraženih od grada s 43 hiljade stanovnika? Bitnije je pitanje koliko je iz svakog od navedenih gradova testirano uzoraka, odnosno koji procenat je pozitivnih uzoraka za svaki od navedenih gradova. I opet, čak i da je u Sarajevu procentualno najviše pozitivnih u odnosu na testirane uzorke tog dana, to ne mora da znači da je najviše zaraženih u Sarajevu, kako sugerira naslov, jer se nije testirala ukupna populacija svih gradova, to jest, nije utvrđen udio zaraženih u ukupnoj populaciji gradova koji su upoređeni, niti su, recimo, podaci od tog dana zbrojeni s podacima od prethodnih dana za navedene gradove, pa izvedeni neki smisleni zaključci.

Primjer treći: Naslov glasi: „Danas veliki skok broja zaraženih u Sarajevu: 118 potvrđenih slučajeva“. U vijesti se, pak, navodi da je riječ o uzorcima koji su prikupljeni u proteklih pet dana, da se radi o osobama koje su već bile u izolaciji zbog sumnje na kontakt sa zaraženim osobama i imale neke od simptoma. I ovdje imamo istu dilemu kao i u prvoj vijesti: 118 potvrđenih slučajeva od koliko testiranih? No, i bez te dileme jasno je da je naslov neadekvatan, jer se ne radi o uzorcima uzetim „danas“, kako to sugerira naslov (o tome da brojevi ne „skaču“, trebalo bi da vodi računa lektor ako ga medij ima, no to nam je u ovom trenutku u drugom planu).

U svim navedenim primjerima govorimo tek o prostoj metodi izračunavanja procenata broja pozitivnih uzoraka u odnosu na broj testiranih uzoraka (a čak ni ona se, kako smo pokazali, ne radi). Za tvrdnje o većem ili manjem širenju zaraze na nekom području, o tome da virus „divlja“ ili „jenjava“, ne samo da bi bila potrebna masovna testiranja opće populacije, a ne samo simptomatskih slučajeva, nego bi ih onda trebalo i upoređivati sa brojem stanovnika na tom području i pokušati izvesti iole relevantne zaključke. Ovako, navođenjem tek pukih brojeva pozitivnih uzoraka iz vrlo malog broja testiranih uzoraka u odnosu na ukupnu populaciju, i nevođenjem računa o tome kada su uzorci prikupljani, a potom njihovim predstavljanjem kao da su svi današnji, zapravo se zaključiti ne može ništa.

Podatak (ni)je informacija

Zašto su navedeni primjeri važni i zbog čega je važno insistirati na upotrebi adekvatne terminologije i pravilnom tumačenju podataka? Iz prostog razloga što se ljudi u kriznim situacijama, a pandemija Covida-19 nesumnjivo jeste jedna od najvećih kriznih situacija ovog stoljeća, u velikoj mjeri oslanjaju na medije i informacije koje iz medija dobivaju. Te informacije mogu im pomoći da se bolje orijentišu u krizi, ali ih mogu i navesti na krivo ponašanje, što u vremenu pandemije može biti vrlo opasno. Vidjeli smo već da bombastični naslovi da virus jenjava, da gubi snagu, neutemeljena predviđanja da će oslabiti s dolaskom lijepog vremena i slično uzrokuju kod građana smanjen oprez i povećano rizično ponašanje. Također, kako je prenio BBC, a na osnovu istraživanja American Journal of Tropical Medicine and Hygiene, u prva tri mjeseca ove godine najmanje 800 ljudi u svijetu je umrlo usljed slijeđenja dezinformacija vezanih za koronavirus. Te se dezinformacije nisu, naravno, odnosile na brojeve i statističke podatke, nego uglavnom na dijeljenje lažnih savjeta o tome kako se štititi od virusa, što je ugrozilo zdravlje, pa i živote ljudi, no i krivo tumačenje podataka o broju zaraženih i njihovo senzacionalističko predstavljanje mogu značajno uticati na rizična ponašanja i psihološko stanje građana. Brojni stručnjaci upozoravaju na izuzetno negativno djelovanje informacija o koronavirusu na mentalno zdravlje ljudi, odnosno na činjenicu da infodemia postaje gotovo jednako realna opasnost kao i pandemija sama.

U tom i takvom kontekstu, izuzetna je odgovornost na svim odgovornim u lancu dijeljenja informacija i interpretiranja podataka u vezi s pandemijom Covida-19. Podatak sam po sebi nije informacija. On postaje informacijom onda kada prođe kroz misaoni proces obrade  i kontekstualizacije, odnosno razumijevanja i oblikovanja od onoga koji taj podatak treba saopćiti. Nadležne institucije trebaju pomoći medijima i novinarima da dobiju pouzdane i precizne podatke, ali i da ih razumiju i tumače na odgovarajući način.

Razvijanje određenih kratkih glossaryja, koji bi pojasnili razliku između određenih pojmova (poput „pozitivan“ i „oboljeli“, recimo), kreiranje saopćenja za medije koji su napisani razumljivim jezikom i nemedicinskim stilom, od velike su važnosti. Krizni štabovi, predstavnici zdravstvenih institucija, ministarstava i svi oni u čijoj je nadležnosti obavještavanje javnosti o Covidu-19 morali bi biti puno precizniji i u korištenju terminologije i u prikupljanju i prezentiranju brojčanih (i/ili statističkih) podataka. Novinari i mediji, pak, morali bi biti puno odgovorniji u procesu obrade i kontekstualizacije tih podataka, odnosno u njihovom misaonom oblikovanju u informacije koje će javnosti biti od koristi, a ne dodatno zbunjivati, obmanjivati i zastrašivati, piše Lejla Turčilo za Analiziraj.ba.

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button